Đubriva se dele na organska (kompost, stajnjak, zelenišno đubrenje, mikrobiološka) i mineralna (sintetička, poput NPK, AN, DAP, MAP), koja obezbeđuju esencijalne hranljive materije (azot, fosfor, kalijum) za biljke, sa ciljem poboljšanja rasta, prinosa i zdravlja zemljišta, a biraju se prema potrebama kultura i tipu zemljišta, naglašavajući i inovativne pristupe poput biostimulanata i precizne primene. 

Vrste đubriva

  • Organska đubriva:

    • Kompost i stajnjak: Poboljšavaju strukturu i plodnost zemljišta, sadrže razne hranljive materije, đubriva.

    • Mikrobiološka đubriva: Sadrže korisne mikroorganizme koji poboljšavaju usvajanje hranljivih materija.

    • Zelenišno đubrenje: Zaoravanje pokrovnih useva (leguminoza) obogaćuje zemljište azotom.

  • Mineralna (sintetička) đubriva:

    • NPK đubriva (kompleksna): Sadrže azot (N), fosfor (P) i kalijum (K) u preciznim odnosima (npr., 13-10-12, 13-13-21).

    • Azotna đubriva: Amonijum-nitrat (AN) i KAN (kalcijum-amonijum-nitrat) su česti izvori azota, važni za prihranu.

    • Fosforna đubriva: Di-amonijum fosfat (DAP) i mono-amonijum fosfat (MAP) su bogati fosforom.

  • Specijalizovana i inovativna đubriva:

    • Biostimulansi: Povećavaju otpornost biljaka na stres i efikasnost hranljivih materija.

    • Mikronutrijenti: Đubriva bogata elementima u tragovima (bor, cink, gvožđe, mangan). 

 

Ključne razlike

  • Organska: Sporije otpuštaju hranljive materije, poboljšavaju zdravlje zemljišta, dugoročni efekat.

  • Mineralna: Brzo snabdevaju biljke hranljivim materijama, precizna primena. 

 

Kako odabrati?

Najbolji pristup je kombinovanje različitih vrsta đubriva, uzimajući u obzir potrebe specifične kulture (žitarice, povrtarstvo, voćarstvo) i rezultate analiza zemljišta.